Izvrsnost logo

311 Ciljeva održivog razvoja UN

Autor

Stevo Orlić

Datum objave

Fallback post cover 3

Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih nacija (United Nations Sustainable Development Goals – UN SDGs ili jednostavno SDGs) predstavljaju skup od 17 globalnih ciljeva usvojenih 2015. godine u okviru Agende 2030 za održivi razvoj. Njih je prihvatilo svih 193 država članica Ujedinjenih nacija, sa namerom da se ostvare do 2030. godine.

Evo svih 17 ciljeva:

1.     Iskoreniti siromaštvo (No Poverty)
Okončati siromaštvo u svim njegovim oblicima i svuda.

2.     Iskoreniti glad (Zero Hunger)
Okončati glad, obezbediti sigurnost hrane, unaprediti ishranu i promovisati održivu poljoprivredu.

3.     Dobro zdravlje i blagostanje (Good Health and Well-being)
Obezbediti zdrav život i promovisati blagostanje za sve, u svim životnim dobima.

4.     Kvalitetno obrazovanje (Quality Education)
Obezbediti inkluzivno, pravično i kvalitetno obrazovanje i mogućnosti celoživotnog učenja.

5.     Rodna ravnopravnost (Gender Equality)
Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i devojčice.

6.     Čista voda i sanitarni uslovi (Clean Water and Sanitation)
Obezbediti dostupnost i održivo upravljanje vodom i sanitacijom za sve.

7.     Pristupačna i čista energija (Affordable and Clean Energy)
Obezbediti pristup pouzdanoj, održivoj i savremenoj energiji po pristupačnim cenama.

8.     Dostojanstven rad i ekonomski rast (Decent Work and Economic Growth)
Promovisati održiv, inkluzivan i održiv ekonomski rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve.

9.     Industrija, inovacije i infrastruktura (Industry, Innovation and Infrastructure)
Izgraditi otpornu infrastrukturu, promovisati održivu industrijalizaciju i podsticati inovacije.

10.  Smanjenje nejednakosti (Reduced Inequalities)
Smanjiti nejednakosti unutar i između država.

11.  Održivi gradovi i zajednice (Sustainable Cities and Communities)
Učiniti gradove i naselja inkluzivnim, bezbednim, otpornim i održivim.

12.  Odgovorna potrošnja i proizvodnja (Responsible Consumption and Production)
Obezbediti održive obrasce potrošnje i proizvodnje.

13.  Klimatska akcija (Climate Action)
Preduzeti hitne mere za borbu protiv klimatskih promena i njihovih posledica.

14.  Život ispod vode (Life Below Water)
Očuvati i održivo koristiti okeane, mora i morske resurse.

15.  Život na kopnu (Life on Land)
Zaštititi, obnoviti i promovisati održivo korišćenje kopnenih ekosistema.

16.  Mir, pravda i snažne institucije (Peace, Justice and Strong Institutions)
Promovisati mirna i inkluzivna društva, obezbediti pristup pravdi i izgraditi efikasne, odgovorne i inkluzivne institucije.

17.  Partnerstvom do ciljeva (Partnerships for the Goals)
Ojačati sredstva za sprovođenje i globalno partnerstvo za održivi razvoj.

Važno je napomenuti da se ovih 17 ciljeva razrađuje kroz 169 konkretnih podciljeva (targets) i prati pomoću više od 230 globalnih indikatora. Time SDG nije samo deklaracija o dobrim namerama, već međunarodni sistem za planiranje, sprovođenje i merenje napretka održivog razvoja.

S obzirom na EFQM model 2025, poslovna izvrsnost, kreativnost i inovativnost – SDG ciljevi imaju posebnu vrednost. EFQM 2025 veoma naglašava stvaranje održive vrednosti za sve zainteresovane strane, a mnoge organizacije danas svoje strategije, ESG izveštavanje i projekte unapređenja usklađuju upravo sa SDG ciljevima.

VEZA CILJEVA UN SA KRITERIJUMIMA EFQM

Zapravo, između EFQM modela 2025 i 17 Ciljeva održivog razvoja UN (SDGs) postoji veoma prirodna veza. EFQM ne traži od organizacije da ostvaruje sve SDG ciljeve, već da prepozna na koje ciljeve svojim poslovanjem može da ostvari najveći pozitivan uticaj i da taj doprinos meri.

Za podsećanje, EFQM 2025 ima sedam kriterijuma:

1.     Svrha, vizija i strategija (Purpose, Vision & Strategy)

2.     Organizaciona kultura i liderstvo (Organisational Culture & Leadership)

3.     Angažovanje zainteresovanih strana (Engaging Stakeholders)

4.     Stvaranje održive vrednosti (Creating Sustainable Value)

5.     Upravljanje učinkom i transformacijom (Driving Performance & Transformation)

6.     Percepcije zainteresovanih strana (Stakeholder Perceptions)

7.     Strateški i operativni učinak (Strategic & Operational Performance)

Matrica povezivanja SDG ciljeva i EFQM 2025

SDG

Najjača veza sa EFQM kriterijumima

Obrazloženje

1. Iskoreniti siromaštvo

3, 4, 6

Odgovorno zapošljavanje, doprinos lokalnoj zajednici, društveni efekti.

2. Iskoreniti glad

3, 4, 7

Održivi lanci snabdevanja, bezbednost hrane, rezultati.

3. Dobro zdravlje i blagostanje

2, 3, 4, 6

Bezbednost zaposlenih, zdravlje, dobrobit zaposlenih i korisnika.

4. Kvalitetno obrazovanje

2, 3, 4

Razvoj kompetencija, celoživotno učenje, razvoj zaposlenih.

5. Rodna ravnopravnost

2, 3, 6

Jednakost, inkluzija, percepcija zaposlenih.

6. Čista voda i sanitarni uslovi

4, 5, 7

Upravljanje resursima, zaštita životne sredine.

7. Čista energija

4, 5, 7

Energetska efikasnost, ulaganje u obnovljive izvore energije.

8. Dostojanstven rad i ekonomski rast

2, 3, 4, 7

Razvoj zaposlenih, produktivnost, odgovorno poslovanje.

9. Industrija, inovacije i infrastruktura

4, 5, 7

Inovacije, digitalizacija, razvoj procesa i infrastrukture.

10. Smanjenje nejednakosti

2, 3, 4

Inkluzivnost, jednake mogućnosti, društvena odgovornost.

11. Održivi gradovi i zajednice

3, 4, 5

Saradnja sa lokalnom zajednicom i održivi razvoj.

12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja

4, 5, 7

Cirkularna ekonomija, upravljanje resursima, otpadom i emisijama.

13. Klimatska akcija

4, 5, 7

Dekarbonizacija, klimatski rizici, otpornost.

14. Život ispod vode

4, 5

Upravljanje otpadnim vodama i zagađenjem.

15. Život na kopnu

4, 5

Biodiverzitet, zaštita zemljišta i šuma.

16. Mir, pravda i snažne institucije

1, 2, 3, 5

Etika, transparentnost, upravljanje rizicima, usklađenost.

17.Partnerstvom do ciljeva

1, 3, 4, 5

Partnerstva, saradnja, zajedničko stvaranje vrednosti.

Koji kriterijumi EFQM najviše podržavaju SDG?

Ako posmatramo ukupnu matricu, može se zaključiti:

EFQM kriterijum

Broj SDG sa kojima je snažno povezan

1. Svrha, vizija i strategija

2

2. Organizaciona kultura i liderstvo

7

3. Angažovanje zainteresovanih strana

11

4. Stvaranje održive vrednosti

17

5. Upravljanje učinkom i transformacijom

10

6. Percepcije zainteresovanih strana

4

7. Strateški i operativni učinak

8

Ovo jasno pokazuje da je kriterijum 4 – Stvaranje održive vrednosti centralna tačka povezivanja EFQM modela sa Agendom 2030. On praktično obuhvata doprinos organizacije ekonomskim, društvenim i ekološkim aspektima održivog razvoja.

Kako bi ovo izgledalo u praksi?

Na primer, proizvodna kompanija koja uvodi novu tehnologiju mogla bi da poveže:

-          SDG 9 – inovacije i infrastruktura,

-          SDG 12 – odgovorna proizvodnja,

-          SDG 13 – smanjenje emisija CO₂,

-          SDG 8 – bezbednija i kvalitetnija radna mesta.

Sve to bi se u EFQM modelu prikazalo kroz:

-          kriterijum 1 – strateško opredeljenje za održivost,

-          kriterijum 4 – stvaranje održive vrednosti,

-          kriterijum 5 – upravljanje promenama i inovacijama,

-          kriterijum 7 – merljive rezultate (emisije, produktivnost, bezbednost, zadovoljstvo kupaca i zaposlenih).

Prednosti ostvarivanja Ciljeva održivog razvoja UN

Ostvarivanje Ciljeva održivog razvoja UN (COR/SDG) donosi istovremeno društvene, ekološke i ekonomske koristi. Tih 17 ciljeva čine zajednički okvir za smanjenje siromaštva i nejednakosti, zaštitu životne sredine i izgradnju prosperitetnijih i mirnijih zajednica do 2030. godine.

Koristi za društvo

-          Smanjenje siromaštva, gladi i socijalne isključenosti kroz bolji pristup prihodu, socijalnoj zaštiti i osnovnim uslugama.

-          Dostupnije i kvalitetnije obrazovanje, zdravstvena zaštita, voda, sanitacija i čista energija.

-          Veća rodna ravnopravnost i snažnije uključivanje ranjivih grupa u privredu i društvo.

-          Dostojanstven rad, bezbednija radna mesta i bolja zaštita radnih prava.

-          Mirnije, pravednije i otpornije institucije, što smanjuje uzroke konflikata i diskriminacije. UN naglašava da su ciljevi međusobno povezani put za rešavanje nejednakosti, klimatskih rizika, degradacije životne sredine i nasilnih sukoba.

Koristi za životnu sredinu

-          Smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i ublažavanje klimatskih promena.

-          Racionalnije korišćenje energije, vode, sirovina i zemljišta.

-          Manje otpada i zagađenja, uz razvoj cirkularne ekonomije, ponovne upotrebe i reciklaže.

-          Zaštita biodiverziteta, šuma, mora, zemljišta i drugih ekosistema.

-          Veća otpornost gradova, infrastrukture i lokalnih zajednica na poplave, suše, toplotne talase i druge rizike.

Koristi za privredu i preduzeća

Za preduzeća, naročito MSP i startape, COR (trošak prihoda) nije samo obaveza ili filantropija, već okvir za dugoročnu konkurentnost:

-          Niži troškovi: energetska i resursna efikasnost smanjuju troškove materijala, energije, vode i otpada.

-          Upravljanje rizicima: manje izloženosti regulatornim promenama, prekidima u lancu snabdevanja, klimatskim rizicima i reputacionim krizama.

-          Inovacije: održivi izazovi podstiču razvoj novih proizvoda, usluga, tehnologija i poslovnih modela.

-          Novi tržišni segmenti: rast tražnje za čistom energijom, održivom hranom, zdravljem, pristupačnim uslugama, cirkularnim rešenjima i zelenom infrastrukturom.

-          Bolji odnosi sa zainteresovanim stranama: veće poverenje kupaca, zaposlenih, partnera, lokalne zajednice i investitora.

-          Privlačenje talenata i kapitala: kompanije koje pokazuju odgovornost lakše privlače zaposlene i investitore koji vrednuju ESG i održivo poslovanje.

-          Jasniji strateški fokus: ciljevi mogu poslužiti kao „mapa” za povezivanje KPI-jeva, inovacionih portfolija i izveštavanja o uticajima sa globalnim prioritetima. UN posebno poziva privatni sektor da kreativnost, ulaganja i inovacije usmeri na rešavanje razvojnih izazova.

Komisija UN za poslovanje i održivi razvoj ukazuju da bi ostvarivanje SDG ciljeva u četiri velika područja — hrana i poljoprivreda, gradovi, energija i materijali, te zdravlje i blagostanje — moglo otvoriti tržišne prilike vredne najmanje 12 biliona USD do 2030. godine i značajno povećati zaposlenost.

Koristi za državu i zajednicu:

-          Viša produktivnost i kvalitetnija radna snaga zahvaljujući obrazovanju, zdravlju i inkluziji.

-          Manji javni troškovi saniranja posledica zagađenja, bolesti, nezaposlenosti i klimatskih katastrofa.

-          Stabilniji lokalni razvoj i manje regionalnih nejednakosti.

-          Veća privlačnost zemlje ili grada za odgovorne investicije, partnerstva i inovacione projekte.

-          Bolja saradnja javnog sektora, privrede, nauke i civilnog društva oko merljivih razvojnih prioriteta.

Praktični primer za MSP

Mala i srednja preduzeća Ciljeve održivog razvoja pre svega treba da korioste kao orjentir, što je jedino racionalno i to na manjem broju tačaka koje njih dotiču.

Malo proizvodno preduzeće može povezati Cilj 7 (čista energija), Cilj 8 (dostojanstven rad), Cilj 9 (inovacije) i Cilj 12 (odgovorna proizvodnja) tako što će uvesti merenje potrošnje energije, smanjiti škart kroz Lean/Kaizen pristup, unaprediti bezbednost rada i razviti proizvod sa manjim materijalnim i ugljovodoničnim otiskom. Rezultat može biti istovremeno manji trošak, bolji kvalitet, veće zadovoljstvo zaposlenih i jača tržišna pozicija.

Ostvarivanje Ciljeva održivog razvoja (SDG) Ujedinjenih nacija donosi višestruke koristi koje se ogledaju u konkretnom poboljšanju života ljudi, jačanju ekonomija i očuvanju planete, istovremeno podstičući međunarodnu saradnju i odgovorno upravljanje.

Ujedinjene nacije nemaju pravno obavezujući autoritet niti nadzorne instrumente sa snagom prinude kada je reč o ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja (SDG - Agenda 2030). Sa tačke gledišta međunarodnog prava i mogućnosti sankcionisanja država koje ne ispunjavaju ciljeve, UN nemaju nikakvu izvršnu nadležnost.

Ipak, označiti UN isključivo kao „debatni klub“ zanemaruje ključne mehanizme delovanja koji nisu bazirani na prinudi, već na standardizaciji, javnom pritisku i globalnom praćenju podataka.

Mehanizmi UN su nadzor i njegova stvarna snaga

Mehanizam UN-a

Kako funkcioniše

Nivo autoriteta / Ograničenja

Dobrovoljni nacionalni pregledi (VNR)

Države članice same podnose izveštaje o napretku na Visokom političkom forumu UN-a (HLPF).

Nema prinude. Države same biraju koje će podatke prikazati. Mehanizam se oslanja na transparentnost i "peer review" pritisak ostalih članica.

Globalni okvir indikatora (UNSTAT)

Statistička divizija UN meri napredak kroz 231 jedinstveni indikator na osnovu metodološki usklađenih podataka.

Definiše merila. UN ne može primorati državu da prikupi podatke, ali definisanje standarda onemogućava potpuno proizvoljno izveštavanje.

Finansijski mehanizmi i razvojni programi (UNDP)

UN agencije (UNDP, UNEP, UNICEF) usmeravaju tehničku pomoć i međunarodne fondove ka specifičnim projektima održivosti.

Indirektni uticaj. Uslovljavanje grantova i tehničke podrške ispunjavanjem kriterijuma održivosti daje UN-u ekonomsku polugu u zemljama u razvoju.

 

Zašto UN nema mehanizme prinude?

1.     Suverenost država članica: Agenda 2030 je usvojena kao politička deklaracija (tzv. soft law ili meko pravo), a ne kao ratifikovani međunarodni ugovor. Svaka država zadržava pun suverenitet nad svojim nacionalnim politikama i budžetom.

2.     Odsustvo sankcija: Ne postoje sudski mehanizmi niti kazne predviđene za države koje zaostaju u ispunjavanju ciljeva, za razliku od pojedinih tvrdih međunarodnih ugovora ili mehanizama Saveta bezbednosti.

3.     Izostanak nadnacionalnog mandata: UN formalno funkcioniše kao platforma saradnje suverenih država, a ne kao svetska vlada sa policijskim ili inspekcijskim organima.

Šta UN jeste, ako nije ni inspekcija ni čisti debatni klub?

Umesto klasičnog kontrolnog organa, UN u domenu održivog razvoja deluje kroz tri ključne funkcije:

-          Postavljač globalnog rama i normi: Kreiranjem zajedničkog jezika (17 ciljeva i 169 podciljeva), UN usmerava gde privatni i javni kapital, investicioni fondovi (ESG kriterijumi) i međunarodne razvojne banke plasiraju sredstva.

-          Platforma za javno pozivanje na odgovornost (Naming and Shaming): Objavljivanjem godišnjih globalnih izveštaja i rang-lista napretka, stvara se politički i reputacioni pritisak na vlade od strane sopstvene javnosti, nevladinog sektora i investitora.

-          Metodološki sidraš: Obezbeđuje naučno verifikovane metodologije merenja, čime sprečava države da proizvoljno definišu šta predstavlja "održivi razvoj".

Ako se Ciljevi održivog razvoja (SDG) ne shvate kao obaveza da srednje ili malo preduzeće „sprovodi svih 17 ciljeva“, što je zaista besmisleno, treba se okrenuti racionalanom pristupu:

Ne treba se malo ili srednje preduzeće pitati: „Šta mi možemo da uradimo za 17 SDG?“
nego:

„Koji od SDG prirodno proizlaze iz našeg poslovanja i mogu istovremeno da ojačaju našu poslovnu održivost?“

Gde je konkretna korist?

Recimo da malo preduzeće ima 30 zaposlenih.

 

SDG

Šta malo preduzeće može stvarno da radi

Poslovna korist

SDG 4 – kvalitetno obrazovanje

razvoj znanja zaposlenih, mentorstvo, prekvalifikacije

veća kompetentnost i manje zavisnosti od pojedinaca

SDG 8 – dostojanstven rad i ekonomski rast

bezbednost, razvoj ljudi, produktivnost, stabilna zaposlenost

produktivnost, zadržavanje ljudi

SDG 9 – industrija, inovacije i infrastruktura

R&D, inovacije, digitalizacija, Kaizen

konkurentnost

SDG 12 – odgovorna potrošnja i proizvodnja

manje otpada, racionalna energija i materijali, kružna ekonomija

direktno smanjenje troškova

SDG 13 – klimatska akcija

energetska efikasnost, smanjenje emisija

niži troškovi i manji budući regulatorni rizik

SDG 17 – partnerstva

saradnja sa dobavljačima, kupcima, fakultetima

pristup znanju, tržištu i inovacijama

 

Dakle, SDG mogu biti vrlo praktičan poslovni alat, a ne humanitarna aktivnost.

Ali postoji jedna veoma važna zamka

Mala firma ne treba da napravi:

„SDG projekat“ → komisiju → dokumentaciju → izveštaj → nekoliko lepih fotografija → sertifikat.

To je upravo ono što bih nazvao instrumentalnim ili površnim pristupom održivosti.

Mnogo je racionalnije:

poslovni problem → održivo rešenje → poslovna korist + doprinos relevantnom SDG.

Na primer:

Firma ima veliki škart od 6%.

Ne treba pokretati projekat „SDG 12“.

Treba rešavati uzroke škarta.

Ako se škart smanji sa 6% na 3%, firma ima:

-          manji utrošak materijala,

-          manje energije,

-          manje otpada,

-          veću produktivnost,

-          veću profitabilnost,

a istovremeno je ostvarila vrlo konkretan doprinos SDG 12.

SDG je ovde posledica dobrog upravljanja, a ne dodatni posao.

Mala i srednja preduzeća kada su u pitanju Ciljevi održivog razvoja (SDG) trebala da se pitaju:

„Kako mogu da svoje aktivnosti koje već moraju da rade pretvore u aktivnosti koje istovremeno povećavaju održivost poslovnog sistema?“

Iz toga bi proisteko npr:

inovacija → novi proizvod → veća konkurentnost → SDG 9
Kaizen → manje gubitaka → veća efikasnost → SDG 12
obuka zaposlenih → veće kompetencije → SDG 4 i 8
odgovorna nabavka → stabilniji dobavljački lanac → SDG 12 i 17
energetska efikasnost → niži troškovi → SDG 7 i 13
dobri uslovi rada → manje fluktuacije i bolja produktivnost → SDG 8

Tada SDG nisu još jedan sistem koji se nameće firmama.

Oni postaju jedan od načina da firma sagleda posledice i širi značaj onoga što već radi.

Zaključak

Za MSP treba izabrati možda 3–6 SDG koji su najmaterijalniji za konkretan poslovni sistem i povezati ih sa njegovim ciljevima, rizicima, inovacijama i procesima.

To je racionalno, jer se održivost poslovnog sistema ne treba praviti kao paralelni sistem pored poslovanja, već je treba „ugraditi“ u način na koji se poslovanje vodi.

Top of Form

Kraj posta – članka 311

Literatura – izvori

Isti kao u članku br. 308

Komentari

Učitavanje komentara...

Dodaj komentar

Email se neće javno prikazivati.